Prevencija i kontrola incidentnih onečišćenja

Međunarodna komisija za sliv rijeke Save (Savska komisija) ima za cilj promovirati aktivnu međunarodnu suradnju između Stranaka Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save (FASRB) prije, tijekom i nakon mogućeg izvanrednog utjecaja kao što je akcidentno ili slučajno onečišćenje, unapređenje odgovarajućih politika i jačanje koordinirane aktivnosti na svim odgovarajućim razinama za promoviranje prevencije, pripreme, zaštite i reagiranja na prekogranične utjecaje na vodni režim.
 

Poduzimanje mjera za sprečavanje ili ograničavanje opasnosti, smanjenje i uklanjanje negativnih posljedica, uključujući akcidente koji uključuju tvari štetne za vodu, uzimaju u obzir sljedeći zakonodavni okvir:​
  • Direktiva Europskog parlamenta i Savjeta 2000/60/EC kojom se uspostavlja okvir za djelovanje društva u oblasti politike voda;
  • Konvencija UNECE-a o prekograničnim učincima industrijskih nesreća (Helsinki 1992.);
  • Konvencija o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Helsinki 1992.);
  • Pravila ponašanja kod akcidentnih zagađenja prekograničnih unutarnjih voda (UN 1990.;
  • Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EC.
Obveze za reguliranje prevencije i kontrole akcidenata rezultirale su izradom nacrta Protokola o izvanrednim situacijama uz FASRB koji je usvojila Savska komisija. Konačna harmonizacija Protokola o izvanrednim situacijama očekuje se u bliskoj budućnosti.
 
U skladu s odredbama FASRB-a u vezi s obvezom uspostavljanja koordiniranog ili zajedničkog sustava upozorenja i uzbunjivanja u slivu rijeke Save za izvanredne utjecaje na vodni režim u slučaju akcidentnog zagađenja, države Stranke FASRB-a koriste Sustav žurnog uzbunjivanja (AEVS), koji je razvio i održava ICPDR. U svakoj Stranci uspostavljeni su Glavni međunarodni centri za uzbunjivanje (PIAC), kao središnja točka komunikacije. Oni su odgovorni za komunikaciju, uključivanje stručnjaka i donošenje odluka o akcijama koje treba poduzeti u slučaju hitnih situacija. Njihova operabilnost se testira najmanje dva puta godišnje. Osnovni cilj takvih vježbi je testiranje funkcionalnosti sustava, operabilnosti Glavnih međunarodnih centara za uzbunjivanje (PIAC), kao i testiranje osnovne uporabe sustava.

Buduće aktivnosti u području sprečavanja i kontrole akcidenata bit će usredotočene na potpisivanje i ratifikaciju Protokola, razvoj planova za reagiranje na mjestu akcidenta i izvan njega i unapređivanje kapaciteta PIAC-a kako bi se osigurala 24/7 operabilnost.