O NAMA
AKTIVNOSTI
DOKUMENTI I PUBLIKACIJE
NOVOSTI I DOGAĐANJA

Procjena vodoprivrednih, energetskih i poljoprivrednih potreba u koordinaciji sa susjednim zemljama predstavlja ključ održivog razvoja u slivu rijeke Save

03.02.2017.
Priopćenje za medije

U zemljama koje dijele sliv rijeke Save (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Srbija i Slovenija), 26% nacionalnih kapaciteta za proizvodnju hidroenergije dolazi iz sliva Save i predstavlja 11% njihovih ukupnih kapaciteta za proizvodnju električne energije. Kada je riječ o termoelektranama, 76% njih za hlađenje koristi vodu iz rijeke Save. Ukupno, 53% od svih objekata za proizvodnju struje oslanja se na potencijale sliva rijeke Save. Ispunjenje dugoročnih ciljeva proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, koje je postavila Europska unija (čije su članice Hrvatska i Slovenija) ili Energetska zajednica (čije su članice ostale savske države), također u velikoj mjeri ovisi o vodnim resursima u slivu. Ključ za ostvarivanje ciljeva ublažavanja klimatskih promjena u regiji čine ulaganja u hidroelektrane u slivu Save, za koje se očekuje da će, do 2030. godine, u zemljama sliva doprinijeti smanjenju ugljikovog dioksida za 43%. Usprkos značaju energetske stabilnosti, za većinu ovih zemalja planiranje razvoja energetskog sektora nije uvijek povezano s planiranjem upravljanja vodama, koje također treba osigurati vodu potrebnu za poljoprivredu i druge svrhe. Ovo zahtjeva intenzivniju koordinaciju, razmjenu informacija i prekograničnu suradnju.

Intenzivnija prekogranična suradnja na upravljanju resursima sliva donijet će realne dodatne koristi. Na primjer, različiti kapaciteti za generiranje i skladištenje energije predstavljaju vrijedne alternative koje mogu doprinijeti energetskoj stabilnosti za sve države u slivu. Očekuje se da će, u budućnosti, oko 200 MW biti osigurano iz akumulacija, što predstavlja konkretnu priliku: koordinacijom između država mogu se racionalizirati investicije, a korist od voda može se maksimizirati. Usvajanjem rješenja koja su multifunkcionalna i minimiziraju utjecaj na okoliš, osiguralo bi se da buduće akumulacije prikladnije služe različitim potrebama, kao što je zaštita od poplava.

Međunarodna koordinacija i suradnja na razini sliva nudi mogućnosti za upravljanje vezama voda-hrava-energija-ekosustav („nexus") koje premašuju mogućnosti koje postoje na nacionalnoj razini. Zemlje koje dijele sliv Save u dobroj su poziciji da unaprijede svoju prekograničnu suradnju, a kao multi-sektorska platforma za tu svrhu, također već postoji i Savska komisija. Prekogranični pristup ocjeni “nexusa” može se primijeniti kao nadgradnja na već postojeće procese. Mogućnosti uključuju razvoj i primjenu pravnih instrumenata, naročito Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save sa svojim protokolima i direktiva EU, uz procese prekograničnog planiranja, kao što je izrada plana upravljanja slivom i plana upravljanja rizikom od poplava za sliv Save, kao i daljnje regionalne integracije i harmonizacija, naročito po pitanju pristupanja i približavanja EU.

Ovo su neki od glavnih zaključaka novog izvješća koje je danas objavio UNECE, pod nazivom Usklađivanje korištenja resursa u prekograničnim slivovima: ocjena veza voda-hrana-energija-ekosustav u slivu rijeke Save. Izvješće, sa preporukama, predstavlja rezultat participativnog procesa ocjene “nexusa”, provedenog u suradnji sa Savskom komisijom u okviru Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera.

Izvješće je dostupno na: http://www.unece.org/index.php?id=45241.